Draga moja godino, 31. decembra, kada sat otkuca ponoć, vatromet na nebu iznad mene ispratiće te dostojanstveno, u hiljadu boja. Zamjeniće te nova godina. Preživjele smo. I ja sa tobom i ti sa mnom. Nisam sigurna ko kome treba čestitati zbog toga. Ja tebi ili ti meni.
Još kao dijete sam smatrala da ljudi jedni drugima trebaju čestitati na kraju godine što su preživjeli svih 365 ili koji dan više. Danas sam, više nego ikad, sigurna u to. Pa, stoga, ovo je moja čestitka mojoj godini sa mnom. I meni sa njom.
Nije nam bilo jednostavno zajedno. Trebalo je uskladiti njene dobre i loše dane sa mojim dobrim i lošim osjećanjima i raspoloženjima.
Bilo je jutara kada sam se budila nasmijana, motivisana, ispunjena i puna nekog životnog elana, a u krevet bih se uveče vratila tužna, iscrpljena i bezvoljna. Bilo je i dana kada sam se budila usamljena i prazna a uveče bih lijegala nasmijana i zadovoljna.
Bilo je dana kada sam mislila da mogu sve. Tada sam bila najbolja majka, ćerka, sestra, tetka, prijateljica, učenica…. Tih dana sam bila kreativna, stvarala sam, zarađivala, kuća je blistala, ručak je bio ukusan, kosa mi je bila isfenirana, nokti uredni, posao završen, uspjesi su se nizali jedan za drugim.
Bilo je dana kada sam posustajala. Kada sam gubila vjeru i nadu u sebe i svoje mogućnosti. Kada sam padala na ispitu. Kada sam bila neuspješna. Kada su me boljele i kosti i srce i mozak. Bilo je dana kada sam željela samo pokriti se dekicom po glavi i ne ustajati iz kreveta.
Bilo je dana u ovoj godini kada sam željela biti sama. I dana kada sam željela biti okružena ljudima. Bilo je dana kada sam mislila da ne mogu voljeti više. Ali i onih dana kada sam mislila da ne mogu voljeti manje.
Donijela je meni moja godina mnogo zanimljivih situacija. Nekoliko dragih ljudi koje sam upoznala. Ljude koji su mi pomogli kada mi je trebala pomoć. Ljude koji su me voljeli kada mi je ljubav bila najpotrebnija. Ljude koji su me naučili nečemu što nisam znala. Ljude koji su mi rekli da sam lijepa, da vrijedim i da sam posebna, kada mi je bilo potrebno baš to da čujem.
PROŠLE SMO ZAJEDNO MNOGO TOGA
Svađale smo se glasno i hirovito, a zatim smo se mirile nasmijano i srećno. Optuživala sam ponekad svoju godinu da je loša, a moja godina mi je uzvraćala da sam loša ja.
Ponekad smo se vrtile u krug, ponekad su nam se putevi razilazili ali smo većinu dana koračale zajedno. Živjele smo život, moja godina i ja. Psovala sam ja nju, psovala je ona mene ali jedna bez druge ne bismo mogle.
Znala je moja godina svaku moju tajnu, brigu, strepnju i nadu. Vjerovala je moja godina u mene kada sam i ja sama u sebe sumnjala.
Mudro je ćutala moja godina kada sam ja naglas govorila o stvarima koje nisam najbolje poznavala. A onda sam ja ćutala kada me je moja godina uvjeravala u suprotno.
NOVA GODINA MOŽE DA POČNE SAMO UZ NAJLJEPŠE ČESTITKE
Živjele smo. Proslavljamo zajedno 31.decembra svaki protekli sunčan i kišovit dan koji smo provele zajedno. Sjećamo se gustih magli kroz koje smo vozile zajedno, moja godina i ja.
Ne zaboravljamo uspjehe koje smo postigle.
Tuge koje nas nisu ubile.
Ljude koji nam znače.
Snove koje smo sanjale.
Nade koje nas tjeraju da budemo bolje, uspješnije i vrijednije.
Sa čašom vina i uz vatromet, tačno u ponoć, ispratiću svoju godinu. Svaki dan proveden sa njom koji me je nečemu naučio. Za svaku suzu, osmijeh i sve ono što sam postigla nazdraviću svojoj godini sa mnom!
Draga moja Godino, bila si mi taman po mjeri! Samo moja, jedinstvena i šarolika. Dovoljno svega. Ničega previše niti premalo.
Srećan ti završetak!
A ti meni, negdje gore na nebu iznad vatrometa, zaželi srećan početak!
Nova godina može da počne uz najljepše čestitke.
