Da li se vama desilo nekada da vas toliko uznemiri nepravda koja je učinjena nekome koga poznajete? Ili čak nekome koga uopšte ne poznajete? Za koga znate da takvo nešto nipošto ne zaslužuje. Nekome ko je do srži lojalan, dobronamjeran, vrijedan i ljubazan. I ko je bio samo žrtva nevjerovatno loših ljudi, životnih okolnosti ili situacija.
Često sam mislila o takvim ljudima. Željela sam da im pomognem ali osim onih čuvenih motivišućih rečenica tipa „Proći će“, „Ko zna zašto je to dobro“, „Poslije ovoga ti se MORA nešto lijepo desiti“, „Doći će to sve na svoje“…..nisam umjela ništa drugo da uradim.
A onda bi se moj mozak, srce i duša često stopili u jedno i bila sam ljuta malo na Boga, malo na Kosmos a onda i na cijeli svijet kada se tim dobrim ljudima koji su doživjeli nepravdu ništa lijepo nije dešavalo.
Kada su dobri ljudi, djeca, njihovi roditelji, starci, studenti, žene i muškarci nastavljali kroz život sa tim gorkim teretom nepravde. Sa tim oporim žigom na duši kojeg nikada više ne mogu da se riješe. Koji ih prati kao sjena ma kuda da krenu i ma šta da rade. Ta sjena nepovjerenja i usamljenosti koja ih obilježi zauvijek, nikada ne prođe. Ponekad se samo pritaji a onda iznenada, izazvana samo jednim neočekivanim prekidačem, na površinu izlaze sva nakupljena bespomoćnost, tuga, bijes i ogorčenost i obuzimaju čovjeka takvom čvrstom snagom da je potrebno nekoliko dana, mjeseci pa čak i godina da se izbori sa tim.
I takav čovjek nikad ne može da se opusti. Uvijek je u nekom isčekivanju. Vrebanju. Strahu. Jednom, kada se čovjeku dogodi nepravda, taj više nikada ne vjeruje nikome u dobre namjere. Čak i one divne znake pažnje, solidarnosti, pomoći i ljudskosti prihvata kroz prizmu ravnodušnosti, iznenadjenja i nepovjerenja.
A nepravda se, zapamtite, uvijek dešava dobrim ljudima! Onima sa dušom, srcem i širom raširenim rukama spremnim da pomognu, uzvrate i daju se. Nebitno da li u ljubavi, porodičnim odnosima ili poslu.
Uvijek će se naći neko dovoljno zao, pohlepan ili jednostavno samo sebičan da nanese nepravdu takvima. I poslije toga taj isti i njemu slični će se uvijek naći da dobroga uvjere da se osjeća krivo iako ništa skrivio nije, da bude povučen u sebe iako je okružen i dobrim dušama i da poljuljaju njegovo pouzdanje prvo u sebe a onda i u druge. Uvjeriće ga da je sam skrivio svoju sudbinu, da se nije dovoljno trudio, da je previše radio, volio i davao se.
Zato svi vi dobre duše, srca i misli kojima je ikada nanesena nepravda, živite!
Divni ste!
Čisti ste!
Živi ste!
Jednako ste dobri i bolji od drugih!
Ne slušajte šta vam nedobronamjerni govore!
Slušajte samo svoje srce i dušu i vjerujte u sebe!
Ne posustajte!
Preskočite trenutnu prepreku i krenite dalje!
Pronađite utjehu unutar sebe!
Vjerujte i nadajte se!
Budite hrabri i oprostite!
Otpustite to od sebe!
I proći će…..
