PSIHOTERAPIJA ISKUSTVA – Čarobna pilula za srećan život

Svaki put na seansi psihoterapije sa svojom terapeutkinjom Milicom, kada se zapetljam u otpetljavanju vlastitih emocija, strahova i uvjerenja, nemoćna i očajna, kažem joj da mi da neku srećnu pilulu. I njen odgovor je uvijek isti: “Suzy, NEMA!!!!” Ali ima online psihoterapija i ovo su moja iskustva.

Ozbiljno se ljutnem što svi ti psihoterapeuti, za Boga miloga, tolike škole izučili, pa zašto već jednom ne nađu neko instant rješenje kojim će ljudi lijepo, začas posla, da nokautiraju sve divove sopstvenih misli i strahova. Neku, na primjer, šarenu pilulu, upakovanu u elegantnu dekupaž kutiju sa rascvjetanim cvjetovima pastelnih boja, koja fino klizi niz grlo i ostavlja slatkast trag u ždrijelu. Koja putuje do pluća, do srca, do duše, do svakog najtananijeg nerva i na kraju dođe do mozga i tamo napravi cvijeće i proljeće.

Pa da onda nikada više ne mislimo da nismo dovoljno dobri ili šta okolina misli o nama. Da se nikada ne poredimo ni sa kim. Da uvijek volimo sebe baš onakvi kakvi smo. Da se ne plašimo svojih emocija i života koji živimo. Da nikada više ne sumnjamo da vrijedimo. Da slobodno sanjamo i mijenjamo se na bolje.

Da sa lakoćom volimo, učimo, stvaramo, živimo. Da, neopterećeni, uživamo u vezama sa voljenim partnerima. Da bez straha rađamo i odgajamo djecu, ne preispitujući svaku svoju odluku i da li ćemo ih trajno mentalno osakatiti. Da budemo vječito nasmijani i ljubazni, prema sebi i drugima.

Kako bi to divan život bio kada bi postojala takva srećna pilula. Za sve žene, muškarce i djecu koji nemoćno preživljavaju teške dane u životu.

PILULE NEMA! ALI IMA NEŠTO EFIKASNIJE – PSIHOTERAPIJA ISKUSTVA

Ono Milicino “Suzy, NEMA!!!” mi se vraća kao bumerang svaki put kada se suočim sa divovima straha u grudima, životnim umorom u koljenima i alapavim mozgom koji mi govori da nisam dovoljno dobra, da ne vrijedim, da drugi mnogo bolje rade ono što ja ne uspijevam i da sam ukratko totalni promašaj.

Ponekad, kada me uhvati sjeta, nostalgija, ljutnja ili tuga, i kada sam sigurna da ne umijem da se izborim sa tim osjećanjima, odzvanja mi to “Suzy, NEMA!” u glavi kao opomena da ne očekujem previše. Ni od sebe, ni od Milice, ni od ljudi koji me vole. Pilule nema, instant rješenja nema, ljudi ne mogu da razumiju moje nemire.

Shvatim tada da to mogu samo ja sama sa svojim mozgom da riješim. Polako i strpljivo. Kroz vlastito iskustvo psihoterapije.

Onda podignem ovu svoju lijepu lobanju i u njoj nemirni mozak, skupim najnježnije djelove duše i pokušam da se se dovedem u funkcionalno stanje. Platim Milicu da me razumije. Ona razumije bolje nego iko drugi na svijetu. Ona ima moć da me uvjeri da moj mozak zaista može da zagrli dijete u meni, da me ohrabri, da mi oprosti, da mi kaže da me voli, da nisam luda i da će sve biti u redu. Ona me je, vjerujte mi, baš večeras uvjerila da treba da vam napišem sve ovo.

Ali Milica ne može umjesto mene da živi sa mojim srcem u grudima, dušom u venama i mozgom u glavi. To mogu samo ja. Milica mi kaže da je moguće, probudi mi nadu i podržava me da otpustim sva uvjerenja koja me opterećuju, umaraju i iscrpljuju. Milica me sluša.

Milica mi kaže da sjašim sama sa sebe, baš kada mi je potrebno da mi to neko kaže. Ona govori jezikom koji mogu odlično da razumijem. Milica ima mnogo iskustva u psihoterapiji. Ona je već bila tu gdje sam ja sada, mnogo puta do sada. Ja sam tu tek prvi put.

ŠTA TE NAUČI ISKUSTVO PSIHOTERAPIJE?

Psihoterapija me je naučila da razumijem svoje primarne potrebe.

Da definišem svoje strahove i raščlanim ih na jednostavnije činioce.

Da sagledam svoje brige sa svih strana, iz svih uglova.Tek onda mi se jasno pokazalo da li su brige osnovane ili su samo plod mojih uvjerenja i životnih obrazaca po kojima živim od dana kada mi je prvi put zakucalo srce u maminom stomaku.

Psihoterapeut te nauči ko si zapravo ti, koje su ti potrebe, s kim živiš i koja je tvoja uloga u ovom životu. Sa tim saznanjem, mnogo se lakše ide kroz svakodnevnicu, verujte mi!

ČEMU SLUŽI PSIHOTERAPIJA?

Psihoterapija ti pomogne da te depresija ne ubije.

Psihoterapija ti pomaže da preispitaš svoja uvjerenja. Da dobro odvažeš svoje mogućnosti. Da spustiš visoka očekivanja od sebe i od drugih.

Psihoterapija te smiri. Otpusti nekako većinu negativnosti kojima se tvoj mozak umara u svakodnevnim situacijama. Pokaže ti uvijek da si u nečemu dobra.

Psihoterapeut ti da nadu da si normalna. Iako si možda sada malo zapela u životu, nekako znaš da će biti bolje. U redu je to sasvim. Svako ponekad zapne u nečemu – u ljubavi, u roditeljstvu, u karijeri….

Psihoterapeut te motiviše da se mijenjaš na bolje. Vrati ti samopoštovanje koje se zakopalo negdje na periferiji duše. Probudi tvoje usnule sposobnosti za koje nisi ni vjerovala da postoje.

I najvažnije od svega, psihoterapija te nauči da voliš sebe kako niko drugi nikada ne bi mogao da te voli. Obnovi svaki atom u tebi za koji si mislila da je zauvijek uništen nemirima.

KADA KRENUTI NA PSIHOTERAPIJU?

Kad god se osjećaš i najmanje potišteno. Kad god ti se javi i najmanji osjećaj da nešto nije u redu ili da sa nečim ne možeš da se izboriš sama. Kada si u dilemi prilikom donošenja nekih bitnih odluka.

Kad se razvodiš, seliš u inostranstvo, udaš se, oženiš se, rodiš dijete, daš otkaz, dobiješ otkaz. Kad želiš da se mijenjaš. Kada si nesigurna…..

Užurban način života koji nam svima svakodnevno stvara stres, uz nedostatak vremena i novca nagomilava negativna osjećanja u svakom od nas. Ako ne praznimo i prihvatamo ta negativna osjećanja, to nas može odvesti u depresiju. Zato je važno na vrijeme potražiti pomoć psihoterapeuta.

Na primjer, depresija je na drugom mjestu uzročnika smrti za ljude (djecu) od 15-19 godina, a preko 800 000 ljudi godišnje izvrši samoubistvo zbog depresije. Da, dame i gospodo, zbog toga mora da se ide na psihoterapiju na prvi nagovještaj potištenosti.

KO IDE NA PSIHOTERAPIJU?

Prema statistikama žene se više od muškaraca obraćaju za pomoć psihoterapeuta, ali se povećava i trend psihoterapije kod muškaraca. U prosjeku, psihoterapeutu se javljaju najčešće osobe starosne dobi od 25 do 45 godina.

Ono što je u posljednje vrijeme primjećeno, naročito u toku pandemije korona virusa je da sve veći broj roditelja djece predškolskog, školskog i adolescentskog uzrasta primjećuje nezdrave emocije kod svoje djece i dovode ih na psihoterapiju.

SREĆNE PILULE – NEMA!?

Iako se moj blesavi mozak i dalje uzaludno nada da će moja psihoterapeutkinja Milica uskoro da napravi tu čarobnu pilulu, ipak veoma mirno prihvatam činjenicu da se to nikada neće desiti.

Jer, ta čarobna pilula je u meni. Upravo tamo gdje treba da bude. Samo čeka da je pronađem u dubini svojih nemira. I, znam da ćemo se sresti uskoro. Kada se pozdravim sa Milicom na posljednjoj online psihoterapeutskoj seansi, znam da će tada moj mozak s ponosom i ljubavlju da mi kaže: “Suzy, mačko, koja si ti carica!”

I šta ti sad još čekaš? Pilule – NEMA!!!

Ukoliko želite da više o ovoj temi dobijate mejlom, prijavite se ispod na mejling listu i dobijaćete ekskluzivan sadržaj samo za vas, koji neće biti na blogu.