U nedostatku ideja za igru, vrućine i dosade, četvoro djece, čija sam ponosna tetka, ušlo je u moju sobu, prekinuvši me u čitanju hronologije hladnog rata u NIN-u. Poštujući njihovo nepisano pravilo-malo smijeha, malo ljutnje, malo suzica pa pomirenje, negdje između štipkanja i maženja uspjeli smo pokrenuti temu za razgovor- Šta ću biti kada porastem?
Nakon 10 minuta smo se jedva dogovorili oko redoslijeda kojim će svako od njih govoriti. Svi su se nekako libili da se prvi izjašnjavaju o svojim željama za budućnost, pa je na kraju jednoglasno odlučeno da se prvi izjasni Milan (6).
„Kad porastem, ja ću biti isto što i moj tata!“, rekao je Milan.
To je značilo da želi biti radnik na građevini. Na jesen Milan polazi u školu, a do tada će i dalje trenirati fudbal i uživati igrajući „Playstation“. Pomislih, hoće li matematika, priroda i društvo, fizičko i drugi predmeti koje bude učio u školi, promjeniti želje za budućnost ovog dječaka sa očima boje kestena? Provjeriću to već na njegovom prvom školskom raspustu, sljedećeg ljeta.
Zatim je Ana (5), češljajući se ispred ogledala, potpuno samouvjereno rekla da će ona kad poraste biti princeza! I još me je upitala da joj za rođendan kupim krunu. Ne osvrćući se na protest ostalih troje djece da princeze ne postoje, obećah Ani kupiti krunu za rođendan.
Jednostavno, nisam mogla odoliti njenoj samouvjerenosti, i rozoj haljinici koju je nosila. U tom trenutku, i ja sam joj skoro povjerovala da njene princeze zaista postoje.
Marko (9) nam je rekao da bi on volio putovati po svijetu kad poraste. Svi smo se, sa ozbiljnošću, složili da se to zanimanje zove- svjetski putnik! Ne upitah Marka zašto bi želio postati svjetski putnik ali sjetih se ogromne karte svijeta iz svoje sobe koju sam mu nedavno poklonila. Marko je tu kartu sav srećan odnio i objesio na zid iznad svog kreveta. Ponekad satima njegove krupne plave oči gledaju u nju.
Pitam se da li ovaj devetogodišnji dječak, natprosječne inteligencije, već sada sanja gradove kojima će hodati, planine koje će osvajati, pustinje u kojima će osjećati pijesak pod prstima, rijeke i mora kojima želi ploviti jednog dana…kad poraste?
Najviše me je iznenadio Tatjanin (9) odgovor. Ona mi je na njemačkom jeziku rekla da kad poraste želi biti „dipl.Betriebswirtin“. Kada sam je upitala kakvo je to zanimanje, odgovorila mi je da je to- radnica u Banci.
„Želim raditi na kompjuteru!“, bio je njen argument zbog kojeg se odlučila za to zanimanje. Da li zbog najbolje ocjene iz matematike, roditeljske zabrane da provodi vrijeme za računarom ili nasmijanih teta na šalterima banaka u kojima je bila sa roditeljima, nisam sigurna odakle Tatjani želja da joj zanimanje bude ekonomija?!
Ipak, sigurna sam da ova kreativna djevojčica koja igra folklor, sluša Vrapčiće i računa do 1000 još pojma nema šta je zapravo ekonomija. A još manje zna o novčanoj koristi koju bi joj donijelo ovo zanimanje. Ili je to naučila igrajući svoju omiljenu društvenu igru-monopol, kada je shvatila kako zaraditi novac kroz igru?
Srećom, budući građevinac, princeza, svijetski putnik i ekonomistkinja, nisu me pitali šta sam, u njihovim godinama, ja željela biti kad porastem. Ni blizu ovog što sam danas. Ipak, ponekad, još uvijek, sanjam da pjevam na velikoj bini dok nepregledna gomila ljudi gleda samo u mene.
Danas su ova tetkina djeca iz ove priče skoro odrasli ljudi, svi su punoljetni. Ana je na putu da postane stomatolog, ali je i dalje princeza. Milan je uspješan fudbaler, ali rado uskače da pomogne oko radova po stanu. Marko je na putu da postane grafički dizajner i to će ga, sigurna sam, odvesti na daleka putovanja o kojima mašta od djetinjstva. Tatjana je završila višu ekonomsku školu i sada je student farmacije. Jednog dana na kompjuteru će miksati lijekove koji će spasavati živote i kremice koje će smanjivati borice na licu tetkama širom svijeta.
A tetka Suzy, znajući da nikada neće biti profesionalna pjevačica, o čemu je sanjala u djetinjstvu, ipak se na svakom slavlju uhvati mikrofona i rado zapjeva. A kada se slavlje završi, vrati se kreiranju melodije riječima.
Možeš biti sve što poželiš, samo ako to stvarno želiš!
Tetka Suzy
