Sinoć sam se uvjerila u jednu fantastičnu istinu koju mi je često ponavljala moja mentorka pisanja. Priče prosto same dođu onome ko ih pisati želi. I to je jedina tajna vjecne ljubavi.
Elem, tako sam i ja sinoć, mrtva umorna od dana prepunog poslovnih i privatnih izazova, prazna i nemotivisana počela da pišem mejl koji šaljem svojoj ekskluzivnoj grupi čitalaca svakog petka, bez ikakve ideje o čemu da pišem, zašto da pišem i kako da pišem. Sjednem tako i kuckam neke nebuloze kako nemam inspiraciju, kako je najboje da prestanem sa ovom zezancijom od bloga i smaranja naroda petkom ujutro, itd, itd…
Ali…
U tom trenutku, dobijem poruku od tog nekog tipa koji se kao nešto tu muva već neko vrijeme oko mene. Pita me već uobičajno, kakav mi je bio dan, pokušavajući da mi i večeras otkrije tajnu vječne ljubavi. I krene to naše večernje dopisivanje začinjeno tom nekom hemijom privlačnosti, malo bocne on mene, malo ja njemu uzvratim i smijemo se oboje, upecani, svako u svom kutku ovog ogromnog grada.
U nekom trenutku razvije se razgovor o ulozi muškarca i žene u vezi. Meni se mozak, logično, odmah zagrije do tačke ključanja i provri ono moje žensko stručno “Sad ću ja, tebi gospodine, to fino da objasnim!“
“Ajde“, napisa gospodin on na čistom francuskom.
“Žene nose štikle a muškarci bijele košulje i to je sva tajna muško-ženskih odnosa u vezi“, napisah mu sva ponosna na sebe kako sam se fino sjetila baš ovog poređenja sa štiklama za koje me uvijek zeza da ih imam previše, i bijelih košulja na koje on dobro zna da padam pa ih uvijek nosi kada izlazimo.
“Oh, kada bi ti odnosi između muškarca i žene bili tako jednostavni, kakav bi to miran život bio. Naročito za tebe koja voliš i štikle i bijele košulje“, poče gospodin da bocka. “Najvažnije u vezi je iskrena komunikacija, to je osnova svega“, izrazi svoje mišljenje gospodin on.
“Ma daj, mani me se sa komunikacijom. U vezi ljudi pričaju jedno, misle drugo a rade treće“, raspalih se onako kako samo novinarka i portparolka udružene u meni znaju.
“Hajde dobro, objasni mi onda molim te koncept štikli i bijele košulje u vezi“, predade se neustrašivi zavodnik novinarke i portparolke u meni 🙂
Jedva dočekah…
TAJNA VJECNE LJUBAVI IZ UGLA MUŠKARCA I ŽENE
Razložih mu na proste činioce svoju filozofiju da muškarac i žena u uspješnoj vezi moraju da pašu jedno uz drugo fizički, emotivno i intelektualno. Baš kao štikla na ženi i bijela košulja na muškarcu.
Žena na štiklama je samopouzdana, odvažna i nezavisna. Elegantna i graciozna. Umiljata i prodorna. Baš sve ono o čemu svaki muškarac sanja.
S druge strane, muškarac u bijeloj košulji odaje poštovanje, odlučnost, stabilnost i sigurnost. Podršku i nježnost. Poziva na zagrljaj ali izaziva divljenje. Baš ono o čemu svaka žena sanja.
“I to najbolje opisuje uloge u vezi između muškarca i žene” završih ponosno elaborat svog viđenja štikli i bijelih košulja u ljubavnoj vezi.
“Pa dobro, sviđa mi se ta tvoja filozofija ljubavi! Onda je kod nas sve savršeno super! Više od pola mojih košulja su bijele boje što ti odobravaš i koliko te poznajem ti ćeš uvijek nositi štikle što ja obožavam. Simple as that!” shvati napokon gospodin filozofiju mojih štikli i njegovih bijelih košulja.
“Pa kao što si na početku rekao, nije to baš tako jednostavno, dragi moj“, pobjednički uzvratih. Da se baš ne opušta previše. Možda mi se već sutra budu više dopadale košulje svijetlo-plave boje, na primjer.
Kako bilo, nađoh se tako u toj čudnoj ljubavnoj konstalaciji u kojoj je muškarcima bitno da komuniciraju a ženama da sa glavom u oblacima, na visokim potpeticama hodaju kroz život. Kako je u ljubavi sve moguće, zar ne?
Istina je u stvari da žene u uspješnoj vezi uvijek imaju potrebu da budu ženstvene a muškarci uvijek imaju potrebu da budu mačo. Bilo da nose štikle i bijele košulje ili sportske patike i radno odjelo. To je najprirodnija komunikacija u uspješnoj ljubavnoj i emotivnoj vezi između svakog muškarca i svake žene.
Zato žene, uvijek njegujte tu svoju ženstvenost, ma šta to bilo za vas. Za mene su to elegancija i obrazovanje, za vas može biti nešto drugo.
I dozvolite svojim muškarcima da budu mačo, ma šta god to za njih bilo.
Za muškarca kakvog ja mogu da volim su to bijele košulje i inteligencija, za nekog drugog je biti mačo okrenuti jagnje na ražnju, slušati Baju Malog Knindžu i piti pivo. I te različitosti su sasvim u redu. Ljubav to nekako uvijek spoji i održi kako treba.
Štikla i bijela košulja su možda stvar moje ljubavne filozofije. I to ne znači da svima pristaje.
A moj gospodin u bijeloj košulji će večeras da me vodi na večeru, samo još da se odlučim koje štikle da obujem. Neke nesalomive, podrazumijeva se!
